Bila jučer u jednom društvu koje me dugo nije vidjelo. Više smo se čuli telefonom i raznim porukicama. Uglavnom, svi se čudili mojim izgubljenim kilama. Hvalili, raspitivali se kako mi ide .... Ma, znate već ..

A ja nezadovoljna do bola ... i natrag ... ak je to moguće. Od novog početka sam skinula koju kilu samo, ništa previše, al nije otišlo ni gore. Što je pohvalno, zar ne???

Garderoba je već duga priča. Pokazuje neke pomake. Koji centimetar manje na bokovima, jer puno šetam. To mi je postala dnevna zadaća.

Stvar je u tome što sam ja očekivala ipak malo više od ove priče. Pa sam zato i razočarana.

A onda kad se sjetim da sam sama kriva za to ... joooj, baš se nemam čime hvalit ....

Al ne odustajem, korak po korak, kroz nezadovoljstvo do .... hm ... cilja ...........valjda  ..........

To si ja samo dižem volju za nastavak ....

Koji očaj ---- navijam sama za sebe ----- .....   

Malo sam "listala" web stranice i dobila želju za ponovnim početkom borbe. Za sad je sve .

Uglavnom, shvatila sam da se zapravo jako puno žena bori na ovom području kao i ja. Svaka na svoj način i svaka je malo više il malo manje zadovoljna rezultatima. Sve mi znamo da ni jedna dijeta nije previše dobra, al ih svejedno koristimo za povratak u neke tamo traperice iz djevojačkih dana.

Odlučila sam promijeniti način borbe s kilogramima. Vidjet ću kako ide, a ako nezadovoljstvo poraste, vraćam se na "sigurne snage UN-a"!

Volja je tu, doduše malo labava, al još drži vodu, vremena imam na pretek i to je to .....

Valjda ...

napredujem, ili bi zapravo trebala priznati da nazadujem .... hm, hm ... Nije ni bitno kako ću to nazvati, važno je da se bližim cilju.

A cilj mi je ući u suknju koju sam kupila prije nekoliko godina jer mi se jako, jako, jako dopala. Baš je bila onakva kakvu sam tog trena zamišljala i kad sam je ugledala nisam odoljela, a da je ne donesem doma. Činjenica je da sam je možda jednom obukla, jer je bila toliko uska da sam u njoj jedva disala, al je tada bilo važno da je imam.

Ova dijeta je sva posvećena upravo i jedino tom cilju. Moglo bi uspjeti do ljeta, s obzirom na to da sam postala toliko tvrdoglava u dijeti, da se sama sebi čudim.

Sve je u glavi, kažu.

Nadam se da sam ja to u svojoj glavi napokon i pronašla.

I da  to neću opet zagubiti  u skorije doba ....

Pozdrav, društvo, kako ste mi???

Niste se valjda zabrinuli za mene??? Nemojte, sve je samnom OK, još sam zdrava i debela kakva sam bila i prije. No, dobro, ne kao na početku ovog bloga, al ima me još viška.

Sad sam samo svratila da vam objavim 2stvari:

No. 1 - ponovo sam na dijeti!!!

No. 2 - i opet ću vas gnjavit pišući doživljaje o tom ....

Dragog sam o tome svečano izvjestila dan prije početka kako bi sutradan bio spreman na moje živčane ispade glede bilo čega u svakodnevnom životu. Nije mu preostalo ništa drugo nego da samo klimne pristojno glavom i oboruža se strpljenjem.

No, za divno čudo, day 1 je prošao u veselju, a tako je i ostalo.

Ček, ček, da pojasnim i sebi zapravo: ja sam OK kad sam na dijeti!!!! Why??? Vjerovali ili ne, tada ne moram brinut šta ću kuhat, jer je dijetom određen veći dio obroka, a ostatak nije problem smislit.

Eto, tako ja već cijeli tjedan uživam u dijetnim danima, vozim onaj stroj što nije kućni bicikl al vrlo sliči na njega (nema sjedalo za odlagat ispeglane košulje - kako bi rekla moja draga kolegica), a za "ženski dan" dragi mi poklonio uteg, pa sad eto, povremeno i njih teglim po kući kad uhvatim vremena.

Mislim da će bit nešto od mene .... 

1. Objavi slijedeća pravila:
2. Napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica o svom art worku – o onome što objavljuješ na blogu - pisanju proze, poezije, slikanju, fotografiji, crtanju, vezenju, pletenju, kuhanju...
3. Na kraju imenuj novih 8 žrtava.
4. Otiđi na njihov blog i u komentaru im reci da su tagovani (nominirani).

1. Objavljeno

2. Ovaj je blog otvoren iz jednog jedinog razloga a  to je što sam se htjela negdje izjadati o svojim mukama s kilogramima za koje nemam razumno objašnjenje, a ni razumno rješenje. Ne smatram ovo nikakvim art Workom, niti bilo čim posebnim, već čisto mojim bezvezarijama koje bi pisala u bilježnicu da imam malo više vremena. A s obzirom da mi tipkanje ide brže od pisanja, ovo je bilo idealno rješenje. Moram priznat i to da mi je ovaj moj dio virtualnog svemira zaista pomogao da se držim zadane riječi, jer sam imala neku obavezu napisati ono što mi se događa, a da bih to mogla bez srama, morala sam se držat obećanog.

Budući sam već napomenula jedan i jedino razlog svog postojanja ovdje, zaključujete da ostalih 7 ne postoje.

3. Imenovati 8 novih žrtava je meni jako teško iz razloga što ne znam nikog kome bi to uvalila, pa zato to moram uredno preskočiti. Sori svima koje sam ovim svojim postupkom ožalostila, al to je jedino što mogu napraviti.

4. Objašnjeno u točki 3.

Eto što sam dobila mailom od moje drage kume .....

Nasmijala me do suza pa sam odlučila to podijeliti s vama....

Uživajte ...

PJESMICA ZA DOBRO RASPOLOŽENJE

Sve sam deblja svakog dana,
važna mi je samo hrana.
Svako jutro "tužna slika",
gledam odraz svoga lika
u zrcalu što ne skriva
kakva mi je perspektiva.

A posve me izda snaga
kada vidim kako vaga
ljubi brojku osamdeset.
Oh, da mi je manje deset!

Smršaviti imam želju,
ali zubi stalno melju.
Gricni tamo, gricni amo,
na trbuhu salo samo,
izbočen je k'o kupola,
ne mogu se gledat gola!

Ali to me ne ometa,
hladnjak mi je stalna meta,
a u njemu oblizeke:
kulen i njegove seke,
raznovrsne mljac - salame
što me stalno k sebi mame,
sir i pršut puni slasti,
sočni čvarci puni masti,
male slane srdelice,
salata pune zdjelice,
mješavine na sto načna,
sa začinom i bez začina;
kolačići, kruna svega,
kremice od slatkog snijega,
torte čokoladne, voćne,
miješane i vrlo sočne...

O povrću da ne velim,
uvijek mu se razveselim:
kuhaj, dinstaj, il' na lešo,
krumpirići malo rešo,
a juhice raznih boja,
mesna, posna, kako koja...
Pa još k tome onaj zvuk
kad krckaju špek i luk...
Da nabrojim sva ta jela
trebala bi knjiga cijela.

I sad evo rezultata
od kojih me muka hvata:
sad sam tusta kao guska,
haljina mi svaka uska,
da popravim izgled svoj,
uvijek nosim veći broj,
al' uzalud sebi lažem,
uzalud se često važem,
kad sva jela slasno smažem,
jer meni je dobro jelo
kao umjetničko djelo
i ono mi daje snagu,
pa nek' vaga ide k vragu!

A šiljaste mršavice,
nek' im rastu zazubice!
Nit' kuhaju, niti prže,
već dijetu stalno drže
pa onako suhoguze
uskaću u tijesne bluze,
misle da će svi muškarci,
bilo mladi, bilo starci,
buljiti u te košćobe
(ovo kažem s malko zlobe),
a pogledi muški lažni
ionako nisu važni,
važnija je dobra klopa
nego izgled "antilopa"
jer ako si kome mila,
ne smeta mu koja kila
(Lakše mi je tako reći
nego klope se odreći.)

Autorica pjesmuljka je profesorica hrvatskog jezika iz jedne zagrebačke
škole...


--
život je lijep!

Eto me natrag!

Dakle, nakon mjesec i nešto sitno dana nedijete, danas počinjem s već spomenutim planom B.

Ma zapravo je to neki plan prije plana B, al ne znam kako bi ga nazvala, pa onda nek to bude plan B, a pravi plan B, postat će plan C!  Ak me razmete ....

Svi su mogući blagdani, imendani i proslave u prosincu ostavili ponešto na mojoj vagi, nije puno, al je vidljivo, i zato sad kad je to sve prošlo, moram se vratiti na ono do čega sam dogurala prije početka prosinca. Eto, to je ukratko novi plan B.

Moram napomenuti da mi to nije problem, čak se tome i veselim, jer sam počela osjećati da se bez plana prehrane zapravo pošteno gubim u željama šta za koji obrok. Ma ima tu i još jedna dragocjena stvar, a to je višak vremena koji se javlja kad se skupi nekoliko slobodnih dana zaredom. Al, tom je vremenu s današnjim danom stigao kraj, krenulo se na posao, pa su aktivirane i dječje aktivnosti i tako neke stvari, koje su ovi blagdani na trenutak samo prekinuli.

I još samo nešto - zaista se u mom životu svašta promijenilo s gubitkom kilograma. Uspjela sam promijeniti frizuru, što je uključilo i promjenu boje kose, nabavila novu kozmetiku koju sam počela naveliko upotrebljavat, promijenila i nešto od konfekcije i tako ste dobili skoro pa novu ženu koja se usudila (čak!) upisati i neki mali tečaj informatike za bolju "informatičku pismenost"!!!

Toliko za danas ....

Nadam se da ću uskoro imat malo više vremena za svratiti do vas i vaših blogova i ostavit koji komentar il dva ....

Nadam se da se niste zabrinuli za mene!

Tu sam ja, samo su me stisli neki rokovi i slične stvari pa ne stignem do kompa.

Dakle, kod mene ništa nema previše novog, na dijeti nisam, jer plan B još nije stigao saživjeti iz razno raznih razloga. Naravno, to ne znači da se ubijam u hrani kao nekad, samo uživam u tome što trenutno ne moram razmišljati šta se s čim slaže ili ne. To je ujedno dovelo do toga da sam smanjila količinu hranu koju sam konzumirala do početka dijete, pa i to ima svoj odjek u cijeloj priči.  Na vagi nisam bila duuugo, mislim da sam dobila nešto na kilaži, al to nije zabrinjavajuće. Zapravo sam taj dio i očekivala, al zato sad kad krenem na plan B, sve će se to uredno istopiti.

Znate zašto ću nastaviti sa skidanjem kilaže?

Sviđa mi se kad me neko pohvali što sam uspjela! Još kad je taj neko i srcu drag ..... nema kraja mojoj sreći .... ....

Pozdrav ....

Kad svi odjednom skuže da sam smanjila kilažu, nakon prvog čestitanja slijede upozorenja o povratku iste (pa i više) nazad. Jer svi imaju tako nekog svog koji je isto tako bla,bla,bla, a onda je bla, bla, bla ...

A ja znam i druge priče od isto tako nekih koji znaju nekog koji je isto tako bla, bla,bla, a onda je bla,bla, bla pa je sad .....

I tako, to su priče kojih mi je ovih dana puna kapa.

I kome sad vjerovati??

Reći ću vam - - - samoj sebi!!!

Ne idu te kile natrag zato što je neko rekao "sad više nisam na dijeti", nego zato što se taj vratio starim navikama, pa mu je sav onaj trud bio uzaludan. Dovoljno sam pametna da sam toga svjesna, i svaka mi je dodatna informacija o tamo nekome previše. Već ste shvatili da sam ljuta na ljude oko sebe koji mi te priče pričaju. Zadnjih nekoliko tjedana bili smo na nekoliko  proslavica i svi oni koji me dugo nisu vidjeli imali su potrebu sa mnom popričati upravo na ovaj način.

I cijelu smo večer proveli na toj temi!!!

O čemu bi pričali da nisam smršavila??

To je razlog moje ljutnje - pretvorila sam se u cjelovečernju temu za razgovore.

Kao da nisam ona ista žena od prije. Jedini koji u cijeloj toj priči nije sudjelovao ni jednom riječju (osim mojih ukućana) je moj otac. Svaka mu čast. Sve što je rekao je bilo "bravo kćeri" i tu je sve završilo.

A meni je to sasvim dovoljno.

Zašto drugima nije - nemam pojma.

I onda mi netko veli da vanjski izgled ne znači ništa.

Ma baš ....